Zakon o upravljanju i održavanju zgrada
21.11.2022
Glavni krivac a donošenje Zakona o uoravljanju i održavnju zgrada je Hrvatska udruga stanara i suvlasnika zgrada. Ako se pogleda sadržaj na ovom portalu, može se vidjeti da je inicijatia pokrenuta još 2008 godine. Pripemljena je i prva ogledna verzija koja je pomogla da se pripremi nacrt novog Zakona.
Povod za pisanje ovog članka, pronašao sam među brojnim komentarima, a nitko još nije vidio verziju koja se priprema za javnu raspravu. To rezultira i neke nelogičnosti u komentarima. To je posljedica nedovljnog poznavanja stvarnog stanja.
Između ostalog, dobro je da se posveti malo više pažnje slijedećim pitanjima;
-Visina pričuve,
-Uloga predstavnika suvlasnika,
-Uloga upravitelja
Spominje se termin "pravo i obaveza plaćanja pričuve". Obaveza je zakonska i nema potrebe da se to komentira. "Pravo" nažalost sebi daju samo pojedinci koji na razne načine pokušavaju izbjeći tu obavezu. Na taj način štetno djeluju na suvlasničku zajednicu i teret održavanja zgrade prebacju na ostale suvlasnike. Što se tiče visine pričuve, ona se mora odrediti nužno isključivo za one zajednice koje ne mogu prihvatiti činjenicu da se moraju osigurati nužna sredstva sa funkcioniranje susava upravljanja i održavanja.
Spominje se novi prijedlog o minimalnoj visini pričuve, ali ni ta visina u naviše slučajeva neće biti dovoljna za kvalitetno održavanje zgrada, a posebice ako se očekuju značajnija ulaganja.
Kad je u pitanju uloga predstavnika, iz ankete na našem poratlu može se izvući zakljućak;
JESTE LI ZADOVOLJNI SA RADOM PREDSTAVNIKA SUVLASNIKA U VAŠOJ ZGRADI?
NE 4414 80,21 %
DA 1088 19,77 %
UKUPNO GLASOVA; 5503
| Dobrim poznavateljima situacije je jasno zašto je takav rezultat. Kroz analizu ove ankete može se vidjeti gdje su dobri predstavnici. Oni su uglavnom u dobro održavanim zgradama. Ostali se ne mogu prepoznati jer su u suvilu urbane arhitekture načete erozijom i nemarom. Zašto je to tako, ne treba tražiti uzrok u zakonskim propisima. Problem je još uvjek u tranziciji svijesti većine suvlasnika koji očekuju da će netko drugi rješavati zajrdničke probleme. Najviše predstvnika su tu zato što nitko drugi nećeli prihvatii zajedničke obaveze. Mnogi su tu isključivo radi neke sitne koristi. Činjenica je da mnoge zgrade nemaju ni formalne rdstavnike. Na koji način motivirati suvlasnike da za predstanika biraju najbolje, ostaje i dalje otvoreno pitanje! Hoćemo li primjeniti pravila iz pozitivne prakse iz nekih zemalja da upravitelj u cjelosti obavlja sve poslove zavezano za upravljanje i državanje zgrada tamo gdje suvlasnici ne mgu izabrati svog predstavnika. Masovna pojava je da zgrade imaju predstavnike koji nisu izabrani između suvasnika. To je neka vrsta profesionalnih predstavnika. Može se kazati da su to paralelni "ilegalni upravitelji". Ma, koliko dobro oni obavljali svoju ulogu, u spornim slučajevima na sudu ne mogu zastpati suvlasnike. To s pokazalo u sudskoj praksi! Mjesto i uloga predstvnika ne može biti samo veza između uoravitelja i suvlasnika radi zadovoljenja forme. Upravo smo u trenutcima kad se ozbiljno treba pozabaviti mjestom i ulogom upravitelja. Ni dosadašnji propisi nisu bili tako loši kad je u pitanju definiranje upravitelja. Međutim, za ostvarenje zadane uloge, uravitelji nemaju pravni status iz kojeg se vidi javna odgovornost ne samo prema suvlasničkoj zajednii nego i za opći javni ineres za održivi razvoj urbane sredine. Urednik |
||
