Zbrinjavanje otpada - europska praksa

10.8.2014

Švicarska

Zakonski okvir:

• recikliranje je besplatno (oko 80% otpada  recikliraju)
• zbrinjavanje „ostatka" se naplaćuje
• od 2001. godine nemaju deponija, „ostatak" se spaljuje

Detalji sistema skupljanja otpada razlikuju se na razini pojedinih gradova, zajednička karakteristika je plaćanje odvoza kroz kupovinu službenih vreća (17, 35, 60 ili 110 litarskih) koje vrijede na području nekoga grada ili kupovinu naljepnica koje korisnik mora nalijepiti na vreću u koju odlaže otpad (razne varijante kriterija volumena). Pri tome cijene vreća ili naljepnica variraju.

·        Zuerich – bijela vreća košta  4,25 Sfr/komadu, a kupuje se u shopping centrima, gradskoj vijećnici, turističkim agencijama. Ovaj otpad se skuplja jednom tjedno. Papir i karton skupljaju se jednom mjesečno, a ostali reciklažni otpad još rjeđe. Za kuhinjski otpad koji se može kompostirati može se dobiti osobne zelene kante koje, ovisno o veličini, na godišnjem nivou koštaju između 25 – 450 Sfr, a prazne se jednom tjedno. Postoje centri za skupljanje tekstila, plastike, konzervi, stakla u koje ljudi sami dostavljaju svoj otpad te vrste. Shopping centri povratno primaju ambalažu proizvoda koje je klijent kupio kod njih, kao i stare elektronske / električne naprave. Tim „inspektora za smeće" svakodnevno otvara vreće s ilegalno odloženim otpadom i traži indicije koje ukazuju na „vlasnika". Kazne za neuredno odlaganje otpada su za prvi prekršaj (!) 260 Sfr, a kasnije se penju i do 500 Sfr. Čak i policija patrolira ulicama i traži ljude koji na krivi način ili u krivo vrijeme odlažu otpad, otvara vreće i kažnjava prekršitelje. Otpad koji nije odložen na adekvatan način ostavlja se da trune na ulicama. Visoke kazne i efikasan rad organa gonjenja (susjedi se također često međusobno prijavljuju) dovele su do visokog stupnja samodiscipline korisnika. Korisnici jednom godišnje dobivaju Vodič za odlaganje otpada kojeg se striktno trebaju pridržavati.

·        Bern – plava vreća od 35 litara košta 1,7 Sfr.

·        Nord Vaudois – vreća od 35 litara košta 2 Sfr.

·        Richterswil – Horgan – naljepnica za vreću od 35 litara košta 2,5 Sfr.

Europska unija

Osnovni pravni okvir dat je kroz Direktivu 2008/98/EC od 19.11.2008. Države članice trebaju svojim zakonodavstvom propisati postupak s otpadom vodeći računa o slijedećoj hijerarhiji ciljeva:

• Prevencija
• Priprema za oporabu
• Recikliranje
• Ostala oporaba (energetika)
• Odlaganje.

Pregled gospodarenja otpadom u EU 2004. godine

Njemačka

Zakonska regulativa na saveznom nivou: 1991. Naredba o ambalaži zahtijeva da ambalaža bude od materijala neškodljivih za okoliš i ide u reciklažu; 1996. Zakon je inaugurirao princip „onečišćivač plaća"; 2001. godine zabranjeno je deponiranje neprerađenog otpada, Njemačka mora biti i nadalje usklađena sa EU regulativom.

Svoj sustav gospodarenja otpadom (30 mil. t godišnje) Njemačka je zasnovala na primarnoj selekciji putem sistema više kanti.  Savezna vlada zacrtala je zakonski okvir, a pokrajinske i gradske vlasti donose konkretne propise i organiziraju odvoz i zbrinjavanje otpada (i odobravaju cijene).

U principu su u primjeni kriteriji volumena i broja ukućana. Korisnici zakupe određeni volumen kante i određeni broj odvoza mjesečno i na osnovu toga dobiju račun za izvršenu uslugu.

Iz cijene usluge pokrivaju se ukupni troškovi djelatnosti (odlagališta, odvoza – ljudi, strojevi, zbrinjavanje elektronskog i električnog otpada, štete, troškovi kompostiranja, odvoz i zbrinjavanje krupnog otpada i slično).

• Okrug Rhein-Neckar-Kreis (savezna država Baden – Wuerttemberg, gradovi Mannheim, Hockenheim, Heidelberg):  reciklažni otpad odvozi se jednom u 14 dana, ostatak otpada također. Kante su dostupne u veličini od 80, 120, 240, 660 i 1.100 litara. Krupni otpad, elektronski i električni korisnici mogu odnijeti u reciklažna dvorišta ili naručiti odvoz. Broj besplatnih zbrinjavanja je ograničen, a sve preko toga se plaća posebno. Odvoz se vrši sukladno naručenom broju odvoza i naplaćuje prema volumenu posude. Ukoliko korisnik jednokratno zatreba veći volumen, može kupiti službene vreće u koje dodatni otpad može odložiti. Višestambeni objekti imaju velike kontejnere u kojima stanovi sudjeluju u ukupnom volumenu. Problem identifikacije prekršitelja koji je u kontejner ubacio otpad koji tamo ne spada Nijemci su riješili na način da solidarno kažnjavaju sve stanare, od kojih se očekuje da međusobno riješe problem otkrivanja prekršitelja i osiguraju da se takvo što ne ponovi. Kontejnere sa pogrešnim sadržajem ostavljaju neispražnjene. Korisnicima ne pada na pamet uz kontejnere odlagati dodatni otpad u jeftinim vrećama iz samoposluživanja, jer se takve pojave – opet solidarno – kažnjavaju.

Naplata usluge vrši se na način sličan crikveničkom sistemu, s time da ukupan iznos ovisi o veličini čipirane posude i zakupljenom broju pražnjenja:

-                      za kantu od 80 litara korisnik domaćinstvo fiksno plaća 49,30 EUR godišnje, a svako  pražnjenje (maksimalno 2 u mjesecu) plaća još po 3,50 EUR;

-                      za identičnu kantu korisnik gospodarstvo plaća fiksno 122,25 EUR godišnje, plus po 3,50 EUR po svakom pražnjenju u dvotjednom mogućem ritmu;

-                      tjedni odvoz predviđen je samo za kante veličine od 660 litara naviše, a to onda domaćinstvo košta (za 660 litara) 732,90 EUR fiksno godišnje + 24,25 EUR po pražnjenju (za privredu to je 1.334,55 EUR fiksno + 24,25 EUR po pražnjenju);

-                      unutar višestambenih objekata broj stanara u pojedinom stanu određuje naknadu, tako da upravitelj zgrade računa 36,20 EUR za jednočlano domaćinstvo, 101,10 EUR za četveročlano itd. Upravitelj je odgovoran i za iskazivanje stvarnog broja članova domaćinstva, tako da oni niti s time nemaju problema;

-                      korisnici su vlasnici čipiranih kontejnera (kao i u Crikvenici), kupuju ih od komunalnog društva i dužni su ih održavati;

-                      odvoz zelenog i biootpada također se naplaćuje (npr. korištenje kante od 80 litara naplaćuje se fiksno 122,25 EUR godišnje);

-                      odvoz glomaznog otpada naplaćuje se po kubikaži, tako da do 2 m³plaća se 105,60 EUR, a za svaki započeti kubik nadalje po 60 EUR;

-                      naplaćuje se i skupljanje starog metala, EE otpada i slično ukoliko korisnici to sami ne dopreme na otkupna mjesta (isto je i sa glomaznim otpadom).

• Muenchen (Bavarska): na više od 1000 lokacija postoje otoci za prikupljanje vrijednih materijala (konzerve, staklo, i plastična ambalaža). Krupni otpad je, ukoliko ga građani sami dovezu u reciklažno dvorište, besplatan. Ukoliko ga vozi komunalac, usluga se naplaćuje. U reciklažnom dvorištu prikupljaju se i stara odjeća, električni i elektronski otpad, građevinski, vrtni otpad,drvo, vrijedni materijali (ambalaža). Količina krupnog otpada koja se jednokratno smije donijeti u reciklažno dvorište ograničena je na 2 m³. Komunalni otpad riješen je kroz sistem 3 kante (papir, biootpad, ostali otpad koji nije za reciklažu).

Za razliku od primjera iz okruga Rhein-Neckar-Kreis, ovdje ne postoji individualizirani odvoz otpada kroz čipirane kante, fiksni i varijabilni dio računa. Cijena odvoza definirana je u skladu sa volumenom kante, te tjednim ili dvotjednim ritmom odvoza ovisno o lokaciji. Kanta od 80 litara naplaćuje se fiksno 269,88 EUR godišnje (tjedno pražnjenje) ili 138,84 EUR godišnje za 14-dnevno pražnjenje. Tarifa za 120-litarsku kantu je u prvom slučaju 346,32 EUR, a u drugom 180,96 EUR.

·        Spangdahlem (američka zračna baza) nužno se prilagodila principima recikliranja ozakonjenim u Njemačkoj na način da educira stanovnike i pruža im logističku potporu u odvajanju otpada na mjestu nastanka (plave kante za papir, žute vreće za plastiku, sive kante za ostatak kućnog otpada, staklo i ostalu ambalažu preveliku za pripadajuću kantu ili vreću korisnici sami moraju odvoziti van baze na njemačka otkupna mjesta). Otpad im skuplja lokalno komunalno društvo. Ukoliko je nešto pogrešno odloženo, neće biti odvezeno. Ukoliko pri tome dođe do (kod nas uobičajenog) bacanja otpada na način da se zagadi voda ili tlo – moguća kazna iznosi najmanje 1.500 EUR (ovoliko se plaća i za ubijanje zaštićenog ježa), a može doći i do sudskog progona.

·        Neustadt an der Weinstrasse (savezna država Rheinland-Pfalz) danas ima najveću stopu odvajanja otpada u Njemačkoj (oko 70%). Sistem je baziran na financijskim poticajima i edukaciji na nivou grada Neustadta. Građanima se ne naplaćuje odvoz otpada namijenjenog reciklaži, a odvoz ostatka za spaljivanje naplaćuje se toliko da to pokriva ukupne troškove sistema gospodarenja otpadom (deponija nema od 2005. godine). Kada se otpad ne bi odvajao, odvoz i zbrinjavanje tone otpada bi koštalo 270 EUR. S obzirom na odvajanje, troškovi 1 tone iznose 17 EUR.

Najveći broj od 28.000 domaćinstava u Neustadtu ima kantu od 60 litara za otpad koji se ne reciklira. Pražnjenje te kante (jednom u 14 dana) košta 6,60 EUR. Kante su dostupne u više volumena, o čemu ovisi i tarifa pražnjenja. Za jednokratno povećanje količine otpada mogu se kupiti službene vreće.

Plastika/papir/staklo/plastične folije/metalne kantice skupljaju se  odvojeno u posebnim vrećama. Oni koji žele kompostirati dobili su mini-kompostere za svoje vrtove. Sve drugo: od baterija, igračaka, drva, starih EE sprava, kantica boja, prtvih kućnih ljubimaca – korisnici moraju odnijeti u reciklažno dvorište udaljeno oko 2 km od centra grada. U odvozu krupnog otpada postoji alternativa: do 100 kg tjedno domaćinstva mogu za 5 EUR deponirati u reciklažnom dvorištu, ukoliko nemaju adekvatno prijevozno sredstvo moraju čekati dane određene za odvoz krupnog otpada ili platiti i prijevoz do reciklažnog dvorišta.

Otpad razdvajaju od ranih osamdesetih, a revoluciju su napravili kada su u dogovoru sa okolnim mjestima oformili vlastitu kompaniju za efikasno procesiranje otpada. Troškovi skupljanja i obrade otpada su im, ovisno o cijeni sekundarnih sirovina, niži nego prije, a ponekad se čak ostvari i dobit koja se reinvestira. U usporedbi sa sustavom gospodarenja u nekim susjednim gradovima, u Neustadtu se godišnje proizvede 100 kg otpada po stanovniku manje. Ujedno smatraju da će stopu izdvajanja teško povećati s obzirom na promišljanje jednog dijela stanovnika koji se odvajanjem ne žele baviti i postojanjem većeg broja višestambenih objekata koji nemaju vlastite vrtove i dovoljno prostora za nekoliko kanti.

Kazne za nepravilno odlaganje otpada se ne primjenjuju, jer bi ih istraživanje previše koštalo, pa bi cijena odvoza morala porasti i sistem poticaja bi oslabio.

·        Berlin – u godini proizvede oko 930 tisuća tona otpada. Poslovi odvoza i zbrinjavanja otpada povjereni su gradskom komunalnom poduzeću, jer je okrug Berlin odgovoran za otpad generiran unutar njegovih granica. Oko 70% otpada je otpad iz domaćinstva, a 30% je trgovački i industrijski otpad. Glomazni otpad je onaj koji ne stane u kontejnere i skuplja se zasebno. Nereciklirani otpad ide na deponiju ili se spaljuje (broj deponija smanjen je radikalno – sedamdesetih je Njemačka imala 50.000 deponija, a danas 160; broj spalionica je sa 7 u 1965. narastao na 72 u 2007. s kapacitetom od 17,8 milijuna tona godišnje). Od 1990. do 2009. godine nereciklirani otpad smanjen je za oko 60%. Kako se procjenjuje da je otpad koji je moguće reciklirati cca 80% ukupnog komercijalnog otpada, od 1992-2007. uloženi su veliki napori da se što više odvaja i reciklira, pa je količina komercijalnog otpada smanjena deseterostruko.

Berlin ima tri deponije, MBO postrojenje i dva postrojenja za mehaničko-fizičku stabilizaciju. 2008. je oko 54% otpada išlo na spaljivanje. Samo mali ostatak se deponira.

Papir i plastika najveća su frakcija ukupnog otpada.

            Otpad iz kućanstva skuplja se u standardnim kontejnerima i šalje na daljnju obradu. Otpad malih obrta skuplja se na isti način, zajedno sa otpadom iz kućanstava. Cijene odvoza definira komunalno društvo, a odobrava ih gradska vlast. Odvoz glomaznog otpada  posebno se naplaćuje.

Odvajanje biootpada za kompostiranje sve se više razvija (posebno skupljeni biootpad 8 mil. tona aerobno, izdvojeni iz ukupnog otpada anaerobno. Gruene punkt sistem (proizvođač je sudionik u programu i snosi troškove zbrinjavanja vlastite ambalaže) daje dobru osnovu za odvojeno prikupljanje ambalažnog otpada (i inače smanjenje nepotrebne ambalaže).

Berlin naplaćuje odvoz komunalnog otpada i biootpada ovisno o veličini kontejnera (volumen u litrama – 60, 120, 240, 660, 1100). Pražnjenje 60-litarske kante u dvotjednim intervalima košta 63,5 EUR kvartalno. Dodatna kanta naplaćuje se još 20,20 EUR. 60-litarska kanta za biootpad naplaćuje se 30,50 EUR kvartalno, dodatna još 17,6 EUR. Za reciklažu postoji 15 reciklažnih centara kamo stanovnici mogu sami dovesti i besplatno zbrinuti tu vrstu otpada.

Danska

Već desetljećima intenzivno radi na odvajanju otpada. Osnovni zakonski okvir izgradile su razne vlade u smislu zadavanja standarda (ciljevi, rokovi, posljedice), a na lokalnim vlastima je da organiziraju odvoz i zbrinjavanje prema vlastitim lokalnim specifičnostima. Tamo gdje je moguće, primarna selekcija vrši se skupljanjem „od vrata do vrata", a tamo gdje nije – korisnici imaju na raspolaganju reciklažna dvorišta kamo otpad za reciklažu dovoze sami.

Kako je Danska premalena za ekonomsku održivost vlastitih postrojenja za recikliranje, jedan dio otpada izvoze.

Grčka

Oko 20% ukupnog otpada je plastika, reciklira se samo 1%. Grčka je najmanje 15 godina iza drugih zemalja EU i nikako ne može uhvatiti priključak. Kućni otpad skuplja se bez ikakvog odvajanja i ide direktno na deponiju. Ironično, Atena ima uz deponiju jednu od najvećih tvornica za reciklažu otpada u Evropi, ali ona ne radi. Razlog je u tome što je postrojenje teško oštećeno jer se na njega srušila planina otpada s deponije.

Italija

Propisi se razlikuju od općine do općine. Sjeverna Italija uspješno reciklira i do 80% (sistem 5 kanti u domaćinstvima, kazne za neadekvatno odlaganje otpada). Jug Italije sasvim je nešto drugo. Propisane kazne u Rimu penju se do 619 EUR ukoliko korisnik u krugu od 500 metara ima kontejner za reciklažu (papir, plastika), ali propisani sistem s tri kante (kućni otpad, papir, plastika) ne funkcionira. Jug Italije poznat je i po tome što gospodarenje otpadom povezuju s organiziranim kriminalom (privatne tvrtke u vlasništvu suspektnih osoba).

Italiju, kao i Grčku, očekuju kazne EU za nepridržavanje zakona Unije.

Kolege iz Umaga provjerili su stanje u Milanu i Comu gdje cijenu odvoza komunalnog otpada formiraju na bazi m² prostora. Ukoliko u stanu boravi 1 osoba tijekom godine, račun se umanjuje za 33%. Vikendaši također plaćaju 67% uobičajene tarife bez obzira na period kada su u stanu prisutni. Ove dvije mogućnosti umanjenja ne mogu se kumulirati. Godišnji trošak za stan s jednom osobom iznosi 174,80 EUR, a za 2 ili više osoba 262,20 EUR.

Pripremila: Sonja Polonijo