Strategija
17.4.2014
Samo u jednoj ulici u Briselu, rasporedili su se na nekoliko punktova članovi prosijačke obitelji. Tu je bila baka i četvoro unuka. Baka je uzela najmlađeg unuka, stavila prostirku, polegla unuka i psa lutalicu pored sebe i sa otvorenim dlanom ispred jednog marketa skupljala dobrovoljne priloge (prosila). Preko puta ulice, sjedio je jedan punoljetni unuk, čitao knjigu, kraj njega pas, a ispred posudica za sitniš koji ubaciju prolaznici.
Iz suprotne ulice našao je jedan mladić negdje na granici punoljetnost. Iskrivljene noge na "X" sa štakama. Prolazio je pored djevojke koja je klečeći slasno jela debeli sendvić. Samo prije deset minuta, djevojka je molila milost sklopljenih ruku.
Sve ovo je uobičajena slika iz koje se ne može izvesti zaključak da se radi o jednoj obitelji.
Nažalost negdje oko podne, okupilo se društvo na jednom mjestu, bez znakova bjede i tjelesnih nedostataka i vjerovatno se dogovaralo za odlazak na ručak (vidi se po babi, djetetu i psu da se dobro hrane!) ili su radili raspored za poslijepodnevne aktivnosti.
Kažem "nažalost" samo zato što sam se tu zatekao bez fotoaparata i nema dokaz za ovaj zaključak!
I još mi netko kaže da se kod nas loše živi! Naši imaju posude za smeće pa ih je manje u ulozi prosijaka!